Život između granica
Jacques D'Agar započeo je svoj put u Parizu, gdje su rani ritmovi njegovog strogog obrtničkog usavršavanja dobili svoj oblik pod vodstvom umjetnika Jacob Ferdinand Voet. Njegovi prvi koraci u studiju bili su usmjereni prema historijskoj slikarstvu, zahtjevnom putu koji je zahtijevao određenu širinu vizije i epski pristup. No, kako je vrijeme prolazilo, njegov se fokus sužavao i oštreo. Osjetio je privlačenje prema licima pojedinaca, udaljavajući se od grandioznih povijesnih narativa kako bi se posvetio tišini i postojanom radu portretizma.
Godina 1675. donijela je promjenu statusa kada je primljen u Akademiju. U to je vrijeme bio imenovan kao kraljevski slikar na dvoru. Ovo razdoblje stabilnosti prekinuto je revokacijom Nanteskog edikta 1682. godine. Kao protestant, Jacques D'Agar našao se isključen iz Akademije kojoj je toliko radio da bi joj pristupio. Napustio je Francusku, odlazak koji će ga voditi prema novim pejzažima i drugačijim pokroviteljima.
Danske godine i boravci u Engleskoj
Njegov put vodio ga je na sjever, na dvor danskog kralja. Tamo je, pod pokroviteljstvom kralja Christiana V., njegov kist pronašao stabilnu svrhu. Danski dvor pružio je okruženje u kojem je njegova vještina hvatanja sličnosti mogla biti korištena za potrebe plemstva. Njegovo prisustvo u Kopenhagenu obilježeno je tom službom, a čak i kada se kretao kroz različite regije, njegov rad ostao je neraskidivo povezan s ljudima koji su sjedili ispred njega.
Također, postoje periodi provedeni u Engleskoj, gdje je neko vrijeme boravio i ostvario uspjeh među britanskom plemićkom klasom tijekom vladavine kraljice Anne. Njegove ruke zabilježile su crte lica tokoh kao što su Duchess of Montagu te grofica Rochfort i grofica Sunderland. Čak i kada se njegovi radovi pripisuju njegovom krugu ili su bili pod utjecajem njegovog stila, prisutnost njegove tehnike ostala je vidljiva u portretima tog doba.
Tragovi ostavljeni na platnu
Djela koja je stvorio Jacques D'Agar nose težinu specifičnih susreta. Njegov autoportret, naslikan 1693. godine za Cosima III. de' Medijich na zahtjev kralja Christiana, ostaje tihi zapis njegovog vlastitog pogleda. On nije samo slikao lica; on je dokumentirao lozu dvoreva kojima je služio.
Neki od subjekata koje je ovladala njegova ruka ili oni koji su bili pod utjecajem njegovog studija uključuju:
- Kralja Christian V. Danski
- Kraljica Louise od Mecklenburg-Güstrow
- Duchess of Montagu
- Grofica Rochfort
- Grofica Sunderland
Njegov sin, Charles d'Agar, krenuo je njegovim stopama, nastavljajući tradiciju portretizma. Kada je Jacques D'Agar umro u Kopenhagenu, ostavio je za sobom korpus djela koji se kretao između francuskih, danskih i engleskih sfera, definiran licima ljudi koji su živjeli kroz Barok.